KulturaMagazin

Lejla: “Ona se odlučila da živi svoj život”

Lejla Motoruga je djevojka iz Sarajeve, koja oko godinu dana piše blog. Na blogu se mogu naći mnoge poučne u motivirajuće priče. Jednu od njih vam prenosimo i na portalu Civilis.ba.

Na samom početku ove godine želim jedan tekst da posvetim jednoj jakoj i hrabroj ženi. Takvih žena ima dosta, možda se ne primjete uvijek na prvu i često su dosta tiše od ostalih žena.

Upoznala sam je kada sam krenula u prvi razred osnovne škole prije 27 godina. Tada smo bili djeca. Pamtim je sa dugom tamnoplavom sjajnom kosu. Znam da su joj sve curice iz razreda na tome zavidjele. Na prvu se činila kao i sva ostala djeca. Razigrana i vesela. Međutim, kako je vrijeme odmicalo primjetila sam da je nekako bila drugačija. Nije imala slobodu kao ostali vršnjaci i često su joj oči bile pune suza.

Nekoliko godina je prošlo kada nam je ispričala da pripada Jehovinim svjedocima i da joj je dosta toga zabranjeno. Nisu joj dali da se druži sa kim želi, nisu joj dali da ide na mnoge izlete, a kamoli negdje drugo da prenoći…Sjećam se da smo svake godine u školi pred novogodišnje praznike imali veseli čas gdje bi “napravili” lijepu atmosferu pjevajući i igrajući se. Tada bi svako od nas neku sitnicu nekome poklonio. Međutim, njoj je to zabranjeno bilo. Morala je veselje napustiti sa tužnim pogledom. Čekao ju je neko od roditelja ispred škole.

Do šestog razreda osnovne škole smo se družile, u onoj mjeri koliko je njoj bilo dopušteno. Poslije toga sam ja promijenila mjesto boravka i školu. Tu se naš kontakt prekida.

Sa nekim prijateljima sam ostala u kontaktu, razmijenivali smo pisma (tada nije bilo mobitela i interneta). Jedna drugarica mi je napisala da je ONA jako nesretna i da sve više “tone.” Zaljubila se u jednog momka u razredu, ali to joj je također bilo zabranjeno. Zaljubiti se u nekoga po njenom izboru, o tome je mogla samo sanjati. Kada je napunila dvadest i neku godinu, udali su je. Tada nije imala dovoljno hrabrosti da se protivi i da živi svoj život onakav kakav ona želi. Roditelji su je ucjenivali ako se suprotstavi udaji da će je se odreći.

Trpila je nekoliko godina taj nasilan brak bez ljubavi, a onda……su se stvari promijenile. Nije mogla više da tako živi. Skupila je svu hrabrost i snagu, spakovala svoje stvari i pobjegla daleko od muža i od ljudi koji su joj podarili život. Nije mogla više da podnese.

Ostatak teksta možete pročitati na Lejlinom blogu “Da li preživljavate ili proživljavate

Comment here